NOVO LEGLO CRNIH PUDLI!!

Uzgojem pasa bavim se preko 30 godina. Ranije sam se bavila uzgojem velikih schnaucera i pudla. Kada su moji pudli 1990. godine prošli svoj životni vijek ostala sam bez ljubimaca. Svaki uzgajatelj pasa razumije kakvo je to stanje.

Na izložbama pasa koje redovito posjećujem čak i tada kada sama ne izlažem svoj pse, redovito sam susretala starog prijatelja g. Šandora Horvatha, stručnjaka za hrvatske izvorne pasmine domaćih životinja, osnivača uzgoja tornjaka.

Nije morao ulagati poseban napor da bi me nagovorio. Od obitelji Ugrin iz Požege nabavila sam svoju prvu kuju. Alfa nije imala sreće. Stradala je u prometu već u petom mjesecu života.

Tada je počeo rat u Hrvatskoj. Ugrinovi su unatoč teškim vremenima nastavili uzgajati. Ubrzo je u moju pustu psetarnu stigla slijedeća kujica, također Alfa. Njezin je životi bio sretan i plodan. Alfine kćeri i sinovi, unuci i praunuci, dobro su poznati u cijeloj Hrvatskoj.

Sada već 16 godina rada je pored naglog napredovanja uzgoja tornjaka urodilo i vrlo velikom popularnošću te pasmine i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Iako je uzgajanje pasa mukotrpan posao koji u začetku uzgoja počiva isključivo na odricanjima uzgajača, šarena bucmasta dugodlaka štenad bila su radost dovoljna da nadoknadi sva ulaganja. Njihov urođeni šarm nije ostajao bez odjeka. Gotovo svatko tko bi došao u priliku da ih uzme u ruke, stavi u krilo, pomiluje po šarenim njuškicama, postajo bi strastven poklonik te osebujne pasmine. Više od deset stoljeća postojanja takvih pasa u hrvatskim prostorima tako je dobivalo kvalitetu primjerenu našemu dobu. Izgledalo je da će se stari čupavi šareni psi ovčara-nomada posve preselili u izložbene ringove, ali je u Hrvatskoj pokrenut program zaštite stoke od vukova. Tornjaci su se zbog toga naglo, nakon svega dvije, tri, generacije urbanog uzgoja počeli ponovo vračati stadima i pašnjacima. Ima ih ponovo posvuda u Hrvatskoj gdje krupni grabežljivci ugrožavaju stoku. Snalaze se kao da se od stoke nikad nisu ni makli.

Tako je uzgoj pasmine početak 21. stoljeća dočekao je dobro razvijen, dovoljno jak za povratak izvorištu i polazak u svijet.

Slatko je u domovini osvajati titule, nastupati i pobjeđivati s mladim psima, uzgojnim skupinama i svima poznatim veteranima-šampionima i posjećivati prijatelje čija stada štite psi iz iste psetarne, ali je ulazak u Europu i kroz izlaganje pasa ono za čime teže hrvatski uzgajatelji tornjaka.

Nastave li se prilike razvijati onako kao što su se razvijale prošlih nekoliko godina: doviđenja na nekom od velikih susreta europskih ljubitelja pasa, no ovoga puta s još jednom međunarodno priznatom hrvatskom pasminom: tornjacima.

Mirjana Vasiljev